Rođena sam u Vinkovcima 1978. godine. Diplomirala sam u Osijeku 2002. godine i stekla zvanje profesorice matematike i informatike. Iako od studentskih dana volim fotografiju, tek 2014. godine podižem svoje znanje o fotografiji na profesionalnu razinu, kada pod mentorstvom profesora Vladimira Šimunića stječem zvanje fotograf.
Prvi put javno izlažem na Izložbi koncertne rock fotografije 2013., u organizaciji Močvarnog laboratorija. Nakon toga učlanjujem se u Fotoklub Zagreb gdje sudjelujem u brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. U Obrtničkoj školi za osobne usluge, osim matematike i računalstva, već dugi niz godina predajem i digitalnu fotografiju i sretna sam što svoju ljubav prema fotografiji i obradi fotografije sada mogu prenijeti i učenicima. U počecima mog fotografskog djelovanja posvetila sam se pejzažnoj i koncertnoj fotografiji.
2020. i 2o21. godina bile su posebno izazovne jer zbog pandemije korona virusa nije bilo poželjno niti putovati, niti su se održavali koncerti. U početku sam se osjećala sputano, no tada sam odlučila pronaći motive koje mogu fotografirati kod kuće. Makro fotografija se nametnula sama po sebi kao idealno rješenje. Došla sam na ideju da ultraljubičastim reflektorom osvijetlim kapljice ulja u vodi. Nakon malo vježbe došla sam do čudesnih rezultata. Moje fotografije podsjećale su na magična svemirska prostranstva. U samo nekoliko tjedana imala sam na tisuće fotografija svog novootkrivenog makro svijeta. Svako fotografiranje bilo je put u nepoznato, jer nije bilo moguće ponoviti istu scenu kao i prošli put. Kapljice ulja u vodi svaki put dale su neke drugačije rezultate, a ja sam mijenjala podlogu ispod zdjelice koristeći papire u raznim bojama, tkanine, nakit, ogledalo, bilo što što će dati zanimljivu refleksiju i boju mojim mjehurićima. Kombinirala sam ultraljubičasto i svjetlo obične žarulje, a ponekad bih iskoristila i samo sunčevu svjetlost. Kreativnost je uzela maha, pa bih ponekad, zanesena u svoje mjehuriće, naizmjence punila baterije, praznila kartice i ostala fotografirati i pregledavati svoje mjehuriće sve do jutra.
To su bile prve fotografije na koje sam zaista bila ponosna, njihove žarke boje i oblici zračili su energijom i poželjela sam ih staviti na zid i vidjeti kako zaista izgledaju u prostoru. To sam i napravila, u početku uz pomoć aplikacije. Njihova simulacija u prostoru i pozitivna reakcija okoline potakla me da nastavim dalje, te sam fotografije počela slati na natjecanja. Jedna od njih, fotografija Saturn izabrana je kao jedna od deset koja predstavlja Hrvatsku na prošlogodišnjem FIAP-u (The International Federation of Photographic Art).
To me ohrabrilo da fotografije otisnem na velikom formatu i napravim svoju prvu samostalnu izložbu. I tako je 2021. godina za mene postala godinom makro fotografije, natjecanja i izložbi. Pozvali su me kao gošću u emisiju Dobro jutro, Hrvatska, gdje sam imala priliku predstaviti svoj rad.
Kada pogledam iza sebe, u zadnjih godinu dana iza mene su dvije velike samostalne izložbe (ovim putem zahvaljujem Udruzi Zelene i plave Sesvete na potpori prilikom organiziranja prve izložbe). Druga samostalna izložba bila je u Galeriji Badrov Fotić u Zagrebu. Za sada imam već dvije potvrđene izložbe u 2002. godini i jednu u 2023. Sa mojim makro fotografijama sudjelovala sam na nekim najprestižnijim svjetskim fotografskim natjecanjima i uspjela sam ući u finale i dobiti potvrdu da je smjer u kojem idem zaista dobar (CUPOTY, ND Awards, Pinacothèque – Luxembourg Art Prize, Bruxelles Art Vue).