Poštovane čitateljice i čitatelji,

Sigurno se niste nadali drugom tekstu ovako brzo. Stvar je u tome što su nam Afrika i islamski svijet geografski puno bliže od Polinezije/Mikronezije/Melanezije (još čekam odgovor na nagradno pitanje iz prošlog teksta) ili Dalekog Istoka tako da smo brže stigli obići sve te narode, zemlje i plemena. Šalu na stranu, razloga je više, ali ni jedan od njih nije u nekom pretjerano veselom ili zabavnom tonu. Najneutralniji razlog bi bio što u Africi većinom žive Afroamerikanci (eto ti sad na političke korektnosti lol) na čijoj koži tetovaže jako slabo dolaze do izražaja te se iz tog razloga nisu previše ni prakticirale. U Africi je skarifikacija najpopularniji oblik modifikacije tijela i stvarno ima nevjerojatnih dizajna i priča vezanih uz to. Ali opet, to nije naša tema.

Što se islamskog svijeta tiče, dakle sjever Afrike, Bliski istok i Arapski poluotok, poznato je da su razmjerno strogi po pitanju modifikacija tijela te je stoga kod njih tetoviranje zabranjeno/nepoželjno. I to su ti razlozi zbog kojih nećemo dublje uroniti u Crveno more (koje dijeli Arapski poluotok i Afriku, jelte) priča o tetovažama u ova dva svijeta. Ali ipak, da zadržimo ovu jadnu analogiju, na obali ćemo preokrenuti pokoji kamen i zasigurno naći nešto zanimljivo.

Idemo krenuti s islamskim svijetom. Područje islamskog utjecaja je ogromno, od Indonezije preko Indije od sjevera Afrike, ali potrebno je naglasiti da se ne radi o generalizaciji i tvrdnji da je posuda isto. Ta vidjeli smo u prošlom tekstu kakav je odnos prema tetovažama u Indoneziji. Međutim, Islam je već jako dugo prisutan na većini tih područja pa su tako islamske vrijednosti odavno istisnule starija vjerovanja i običaje. Naravno, postoje isto tako neka plemena/narodi koji zadržali dio starih običaja i tradicija ili ih stopili s novim dominantnim običajima u svojevrsne hibride; tipični primjer difuzionističke teorije u etnologiji. Tako npr. u mnogim muslimanskim zemljama postoje tradicionalni narodi ili plemena koja još uvijek prakticiraju tetoviranje, a pokojni Saddam Hussein najpoznatiji je primjer.

„Ima tetovažu na desnoj ruci, tri tamnoplave točke u nizu, blizu zapešća. Seoska djeca dobivaju tu oznaku kada imaju samo pet ili šest godina kao simbol njihova ruralnog, plemenskog porijekla. Djevojke najčešće dobivaju oznake na bradi, čelu ili obrazima (poput Saddamove majke). Onima koji, poput Saddama, presele u gradove i istaknu se u životu, tetovaže služe kao podsjetnik na skromne početke.“

Osima Iraka, tetovaže su prisutne i u Afganistanu, Maroku, Alžiru i Egiptu. U Iranu je pak zabilježen snažan podzemni pokret u vezi tetoviranja, gdje žene dobivaju tajne tetovaže. Berberi u sjevernoj Africi, odnosno njihova ženska populacija, tetovira malene simbole na zapešća. Tradicionalne Tuniski dizajni uključuju orlove koji predstavljaju moć, kao i dizajne na ruci koji štite od iščašenja i simbole plodnosti poput sunca, mjeseca i zvijezda.

Kao što rekoh u uvodu, tetovaže ne samo da su omražene u islamskom svijetu, već u nekim više fundamentalistički nastrojenim zemljama posjedovanje tetovaže može osobi ozbiljno ugroziti život budući da se tom činjenicom označuju kao ne-muslimani. Ipak, ruku na srce, niti jedna od monoteističkih religija ne gleda previše blagonaklono prema tetovažama.
U islamskom svijetu najpopularniji načini modifikacije tijela su obrezivanje, žensko unakazivanje genitalija (žensko obrezivanje) i kana. Tu bih se samo osvrnuo na žensko unakazivanje genitalija jer je to nešto što mi je pomalo neshvatljivo. U strogo kršćanskom i muslimanskom svijetu žene su drugotne, što opet nije ok, ali možemo to uzeti kao aksiom kod ovog argumenta. I nećemo sad kulturološki kritizirati prakse koliko god se ne slagali s njima jer to je opet vrsta kolonijalističkog narativa, ako ne i gore. Ali ono što mi nikako nije jasno jest biološki aspekt tog unakazivanja. Dakle, ženama se djelomično ili u potpunosti uklanja klitoris (klitoridektomija), ponekad uključujući i male stidne usne, te se nakon toga velike stidne usne zašiju (infibulacija).

Službeni je narativ da se to radi zbog kontroliranja ženske seksualnosti, koja se u islamu smatra opasnom, i kako bi se osigurala čistoća i vjernost kćeri i supruga. Praksa se obično provodi nad curicama u dobi od 4 do 8 godina i rezultira u eliminaciji ženinog seksualnog užitka, kao i u ožiljcima, infekcijama i boli. I molim te, objasnite mi, evo glup sam i neuk, kako takva žena može imati dijete? Ono, nije mi stvarno jasno, unakaziš spolne organe kako bi ti supruga/kći ostale čiste i vjerne, ali kako onda imaš potomke? Inače je ovo veliki problem i inicijativa za prestankom tih praksi pokrenuta je kod UN-a, UNICEF-a, UNIFEM-a, WHO-a, pa čak i kod privatnih organizacija poput Amnesty International.

Drevni su se Egipćani obožavali ukrašavati i sve je dobro dokumentirano zahvaljujući brojnim arheološkim nalazima. Radili su doslovno sve – šminku, kanu, perike i frizure, nakit, skarifikaciju i tetovaže, pa čak i kazneno žigosanje. Tetoviranje je prvenstveno bilo rezervirano za žene i to u dekorativne svrhe, iako postoje naznake i ritualnog korištenja tetovaža i tetoviranja. Praksa je najvjerojatnije preuzeta od Nubijaca u periodu Srednjeg egipatskog kraljevstva (2040. – 1728. pne.) što korespondira s nalazima tetoviranih mumija starih 4000. godina. Prva pronađena i najpoznatija tetovirana mumija jest Amunet, Hatorova svećenica. Krase je paralelne linije napravljene od točki i crta na rukama i bedrima, kao i ovalni obrazac na području trbuha. (slika 1)

Vjeruje se da su tetovaže na trbuhu povezane sa seksualnošću i plodnošću. Do perioda Novog egipatskog kraljevstva (16. st. pne. – 11. st. pne.) tetovaže su se znatno razvile, osobito prikazi božice Bast na bedrima mnogih žena. I pogodite, kako su prikazivali tu božicu? … Tako je, kao mačku. Prije ljudi nisu imali kamere pa su si tetovirali mačke.
Prilično dobro! (slika 2)

Danas na području Egipta koptski kršćani nose najistaknutije tetovaže, obično križeve na čelu.

Najraniji dokazi o tetoviranju potječu od Nubijaca, odnosno pronađeni su na dvije mumije stare 5000. godina. „Gebeleinski Čovjek A“ nosi prikaze divljeg bika i ovce, a figure na „Gebeleinskoj Ženi“ su motiv u obliku slova „s“ i savinuti štap/štap za bacanje/palica. Zanimljivo je što je ovaj pronalazak stavio sumnju na ranije navedeno tumačenje da su tetovaže pretežito nosile žene kao simbole plodnosti. Poznati egiptolog Reneé Friedman smatra kako divlji bik simbolizira mušku potentnost u drevnom Egiptu. Također sugerira kako bi tetovaže „Gebeleinske žene“ mogle predstavljati ceremonijalne ili ritualne motive.

Što se tehničke strane tiče, najviše su se koristile brončane igle, riblje kosti i trnje akacije. Igle su već bile umočene u pigment, a riblje koristi i trnje otvarale su rane u koje bi se trljala čađa. Na području današnjeg sudanskog grada Akshe pronađene su dvije mumije sa zanimljivim i nikada do kraja potvrđenim ili određenim dizajnima (slika 3).

Vjeruje se da prvi simbolizira već spomenutu Bast. Drugi je neindetificiran, ali vjeruje se da predstavlja biljku ili ptice u letu. Biljke inače simboliziraju plodnost, regeneraciju i život u drevnom Egiptu te je sasvim moguće da su tu interpretaciju preuzeli od Nubijaca. Treći dizajn navodno predstavlja red nojeva. Također su koristili i geometrijske tetovaže (slika 4),

poput Čovjeka iz Akshe. Ne postoje točne interpretacije – moguće je da su predstavljale pripadnost grupi, značajne životne događaje, uljepšavanje ili medicinske svrhe (eventualni problemi s okom). Obično su prevladavale točkaste tetovaže u obliku romba ili unakrsnih linija.

Što se ostatka Afrike tiče, nema ništa. Nada. Nula. Niks. O skarifikaciji bih mogao pisati još dva dana, ali o samim tetovažama jako malo. Ono što imamo afričko jesu suvremeni motivi koji se često pojavljuju, poput recimo domoroca s kopljem i štitom, što je vrlo česti motiv iz Zulu kulture. Naravno, tu postoje i razni tribali, životinje iz Afrike i razni drugi motivi, ali ne u obliku tradicionalnih tetovaža.
Sljedeći put idemo doma, da se tako izrazimo. Pogledat ćemo tradicionalne europske tetovaže, od Grka i Rimljana, preko Kelta pa do Rusa. Nakon toga nam slijede Amerike – američki starosjedioci (opet PC), Maje, Azteci, Inke, pa čak i Inuiti kao šećer na kraju. Čitamo se brzo!

autor

IZVORI:
1) M. DeMello: Encyclopedia of Body Adornment. Greenwood Press, London, 2007.
2) https://www.theatlantic.com/magazine/archive/2002/05/tales-of-the-tyrant/302480/
3) https://blogs.ucl.ac.uk/researchers-in-museums/2012/12/10/tattooed-mummy-amunet/
4) https://nilescribes.org/2018/03/10/scribal-spotlight-tattooing-in-ancient-nubia/

FOTO:
https://blogs.ucl.ac.uk/researchers-in-museums/2012/12/10/tattooed-mummy-amunet/
https://en.wikipedia.org/wiki/Bastet